'Od vladike i svijeh glavara
Selim-pasi otpozdrav na pismo,
Tvrd je orah vocka cudovata,
ne slomi ga, al' zube polomi!
Nije vino posto pride bjese,
nije svijet ono sto misljaste:
Barjaktaru darivat Evropu, -
grehota je o tom i misliti!
Velja kruska u grlo zapadne.
Krv je ljudska rana naopaka,
na nos vam je pocela skakati:
Prepuniste mjesinu grijeha!
Puce kolan svecevoj kobili.
Leopoldov hrabri vojevoda,
Sobijevski, vojvoda Savojski
salomiste demonu rogove.
U citapu ne pise jednako
za dva brata jednoimenjaka.
Pred Becom je Burak posrnuo,
obrnuse kola niza stranu
Ne trebuje carstvo neljudima
nako da se pred svijetom ruze.
Divlju pamet a cud otrovanu
divlji vepar ima, a ne covjek.
Kome zakon lezi u popozu,
tragovi mu smrde necovjestvom.
Ja se sjecam sto si reci htio!
Tragovi su mnogi do pecine -
za gorske se goste ne pripavlja' :
u njih sada druge misli nema
do sto ostre zube za susjede,
da cuvaju stado od zvjeradi.
Tijesna su vrata uljniku,
za mededa skovana sjekira.
Jost imate zemlje i ovacah,
pa harajte i koze gulite!
U vas stenje na svakoju stranu,
zlo pod gorim, kao dobro pod slom
Spustavah se ja na vase uze,
umalo se uze pretrze;
otada smo visi prijatelji,
u glavu mi pamet uceraste.'
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment